Niška tvrđava je gradsko utvrđenje u centru Niša na desnoj obali Nišave, koje ima kontinuitet od oko dva milenijuma konstantnog postojanja o čemu svedoče mnogobrojni arheološki nalazi.
Po svom današnjem stanju, spada među najočuvanije utvrde tog tipa u Srbiji i na Balkanskom poluostrvu.
Niška tvrđava je zaštićena zakonom maja 1948, a odlukom Skupštine Srbije, aprila 1979. proglašena je za nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.
Turska tvrđava u Nišu izgrađena je na ostacima antičkog i srednjovekovnog utvrđenja. U antičkom periodu niško utvrđenje se pominje kao snažan kastrum, za koji rimski istoričar 6. veka, Amijan Marcelin, tvrdi da je „više puta opsedan, ali se nikada nije predao niti bi osvojen“.
Rimska tvrđava od kamena sagrađena je verovatno oko polovine 2. veka, kada je u Nišu bila smeštena Prva kohorta Dardanaca.
NIŠ JEDAN OD ČETIRI NAJVEĆA GRADA DARDANIJE
Sredinom 2. veka Niš se prvi put pominje u izvorima. U Geografiji Klaudija Ptolemeja, Niš je zapisan među četiri najveća grada Dardanije.
Na prelazu iz 2. u 3. vek Niš dobija status municipijuma-samoupravnog grada. U 4. veku Niš je stecište rimskih careva.
Ovde je rođen car Konstantin Veliki (306—337), za koga anonimni pisac kaže da je „ovaj grad veličanstveno ukrasio“, na Medijani podigao svoj „dvor“, a tvrđavu dogradio. U Nišu borave 340. godine i Konstantinovi sinovi — Konstans i Konstancije. Ovde je 350. godine abdicirao uzurpator Vetranion, a 361. duže boravi car Julijan. I konačno, 365. godine, u Medijani borave braća Valentinijan I i Valens. Ovaj dobro utvrđeni rimski grad, prema Priskovom zapisu, do temelja su porušili Huni 441/442. godine.
Rimsku tvrđavu obnovio je posle 530. godine vizantijski car Justinijan I (537—565). Istoričar Prokopije kaže da Justinijan Niš „utvrdi i učini neosvojivim za neprijatelja“. Obnovljeno niško utvrđenje je već 550. godine bilo prvi put na udaru Slovena. Njihovi prodori ka Solunu i Carigradu, preko Niša, zabeleženi su 578, 579, 584, 586. i 587. godine.
Sloveni su osvojili Niš oko 615. godine. Opustošen i većim delom napušten od romejskog stanovništva, Niš je prepušten Slovenima. Time započinje srednjovekovno razdoblje grada. A već u 10. veku niško utvrđenje poprima sve karakteristike srednjovekovne tvrđave.
Tokom 6. veka Niš i njegovo utvrđenje se više puta pominje u izvorima.
U povelji vizantijskog cara Vasilija II Ohridskoj arhiepiskopiji 1020. godine zapisana je i Niška eparhija. U leto 1040, za vreme ustanka Petra Odeljana protiv vizantijske vlasti, Niška tvrđava je neko vreme bila u vlasti ustanika. Horde Pečenjega su od 1048. do 1050. i 1080. godine opsedale Nišku tvrđavu i pljačkale okolinu. U leto 1072. ugarski kralj Solomon osvaja Niš i odnosi ruku sv. Prokopija, a septembra ustanička vojska osvaja grad i boravi u njemu do decembra 1072. Kada su 1096. godine krstaši prvo pohoda prošli kroz Niš, opisuju da je bio bolje utvrđen od Beograda i da je opasan „jakim zidinama i kulama“.
Prvi pisani izvor o obnovi srednjovekovne Niške tvrđave potiče iz 1165. godine, kada vizantijski istoričar Honijat navodi da je car Manojlo I Komnin (1143—1180) „i sam Niš okružio zidovima“. Srpski izvori beleže da je veliki župan Stefan Nemanja prodro 1183. u „slavni grad Niš“ i do temelja ga porušio, a 1186. godine osvojio ga je od Vizantije i obnovio, primivši u Nišu 1189. nemačkog cara Fridriha I Barbarosu. Vizantija ga ponovo osvaja 1190. godine srpski kralj Stefan Prvovenčani pominje se u Nišu od 1214. do 1215. godine. Posle toga, kroz čitav 13. vek, u izvorima nema pomena o gradu, verovatno je bio pod vlašću Bugara.
Posle bitke kod Velbužda 1330. godine, kada je Stefan Dečanski potukao bugarskog cara Mihajla Šišmana, Niš je ponovo ušao u sastav Srbije. U doba kneza Lazara (1371—1389) Niška tvrđava je bila obnovljena, a 1386. Niš su prvi put osvojili Turci, a tvrđavu razorili. U doba srpske despotovine, od 1402-1427, despot Stefan Lazarević je osvojio Niš i obnovio tvrđavu. Bila je to poslednja obnova srednjovekovnog niškog utvrđenja, pošto je Niš 1428. godine konačno potpao pod tursku vlast.
Na samom početku turske vlasti — Niška tvrđava je dva puta stradala. Novembra 1443. godine udružena srpsko-ugarska vojska, predvođena despotom srpskim — Đurđem Brankovićem i Jankom Hunjadijem, oslobodila je Niš i prodrla do Sofije, a u povratku, januara 1444. godine, ponovo je prošla kroz Niš. Despot Đurađ i Hunjadi su 1454. ponovo prodrli do Niša, rušeći ga i paleći.
Turci nisu obnavljali srednjovekovnu tvrđavu. Austrijanci su, osvojivši Niš 1690. godine, na ostacima srednjovekovnog utvrđenja sagradili dva jaka bastiona.

Tokom poslednje decenije 17. veka, Turci su na nekoliko mesta samo ojačali bedem. Tek gubitkom Beograda 1717, u Austro-turskom ratu i premeštanjem vojnog i upravnog sedišta u Niš, Turci su 1718. godine izgradili, za samo godinu dana, zemljano utvrđenje Hisar. Bilo je većih dimenzija od današnje Tvrđave i imalo je izgled trougla, obuhvatajući i Beograd mahalu. Zemljani bedem Hisara posedovao je sedam bastiona, a duž bedema rov, širine 3,50 m, napunjen vodom iz Nišave. U Hisar se ulazilo na tri kapije. Izgled Hisara je sačuvan na tzv. Italijanskom planu iz 1719. godine. Bedemi današnje Tvrđave izgrađeni su od februara 1719. do juna 1723. godine.
Deo teksta: Wikipedija